NEKROLOG - Umro je Radivoj Stepanov

p {line-height: 19px; padding: 6px 0 6px 0;} Povodom prerane  smrti prof.dr.Radivoja Stepanova, učesnika  više Vojvođanskih konvencija i  javno veoma angažovanog i uticajnog člana Političkog veća Četvrte vojvođanske  konvencije, objavljujemo javno pismo predsednice Vojvođanskog kluba Dr  Branisalave Kostić članovima Kluba i nekrolog prof. dr Mirosalava Ilića,člana  PV IV VK i predsednoka Političkog saveta Vojvođanske partije. […]

p {line-height: 19px; padding: 6px 0 6px 0;}

Povodom prerane  smrti prof.dr.Radivoja Stepanova, učesnika  više Vojvođanskih konvencija i  javno veoma angažovanog i uticajnog člana Političkog veća Četvrte vojvođanske  konvencije, objavljujemo javno pismo predsednice Vojvođanskog kluba Dr  Branisalave Kostić članovima Kluba i nekrolog prof. dr Mirosalava Ilića,člana  PV IV VK i predsednoka Političkog saveta Vojvođanske partije.

Bio je redovni profesor Filozofskog fakulteta u Novom  Sadu. Po obrazovanju pravnik, po vokaciji sociolog politike. Napisao je dvadesetak  udžbenika iz oblasti prava, sociologije i politike, objavio preko stotinu  teorijskih radova u različitim stručnim časopisima. Univerzitetska karijera  bila je njegova strast, kao i sam novosadski Univerzitet.

Njegovo javno delovanje, građansko i slobodoumno  istupanje u mnogobrojnim papirnatim i elektronskim medijima, načinili su od  njega javnu ličnost "par exelance", koja neće moći biti zaobiđena u  bilo kojoj stručnoj analizi javnog diskursa Vojvodine i Srbije na početku ovog  veka. Njegovo suštinsko zalaganje za Vojvodinu, koju je video kao "malu  državu", doneo mu je mnogo prijatelja, a još više neprijatelja. Zbog toga  je njegovo ime, zajedno sa još nekima od nas, provlačeno kroz blato  nacionalističkih kaljuga. Medjutim, nisu ga mogli uprljati, jer je Radivoj  Stepanov bio čovek koji nije bio sitni fiškal, niti advokat koji je živeo od  "slučaja" Vojvodine. Naprotiv, bio je odlučan, nepotkupljiv i  teoretski pripremljen da obrazloži svoju ideju federalne Vojvodine u jednoj  budućoj demokratskoj Srbiji, beskompromisno napadajući sve one koji su  pokazivali "razum" i "kohabitaciju". Savetovao je sve one i  bio sa svima nama koji su se okupljali oko Vojvođanskog kluba, ali i svih  vojvođanskih partija. Ne retko, poštujući dobre stare turinske navike "da  sad neće ni kako hoće", vodio je stvarne i nestvarne, potrebne i  nepotrebne bitke, a sve da bi bio spremniji i čvršći zbog jedne velike, ključne  svoje bitke: bitke sa životom hendikepirane osobe, koja je na svojoj koži  osetila bezobzirnost devedesetih godina prošlog veka i sve režime koji su se  slamali pred našim očima.

Bio je osoba sa posebnim potrebama. Kao dete razboleo se  od tuberkuloze kostiju. To je ostavilo traga na njegovim nogama, na njegovoj karlici.  Koristio je štake celi svoj život. Izdizao se na rukama, dosežući svojim umom  komplikovane istine o pravu, društvu i politici. Pobedio je kancer debelog  creva, borio se sa šećernom bolešću. Sanjao o Evropskoj uniji, uredjenim  društvima, efikasnim državnim organima i telima, vodio studente po  parlamentima, osnivao nove smerove na fakultetu, brinuo o svom sinu Strahinji.  I svima nama.
  Godine propasti i erozije vrednosti koje je poštovao,  ostavile su traga na njegovom usmenom diskursu. Često je znao da provocira,  čekajući reakciju, čekajući sukob na otvorenoj sceni. Jer, takav, kakav je bio,  čovek koga se moralo primetiti kada negde ulazi, znao je da je celi njegov  život jedna velika pozorišna predstava, koja će morati da odvede nas,  posmatrače, nas poluobrazovanu publiku u katarzu, koju je bio spreman da  ponudi. Zato je njegovo postojanje u svima nama koji smo ga poznavali, bio i  ostao – jedan veliki spektakl.

A to traje zauvek u srcima. Jednostavno, nije otišao, jer je tu, u  našem sećanju, u vizijima i tekstovima, kojima ćemo se vraćati, kao  inspiracija, kao esencija jedne velike dostojanstvene ideje.

Slava Profesoru Radivoju Stepanovu!

24. septembar 2015.
Prof. dr Miroslav Ilić