NIKOLA CVETKOVIĆ

Pre nekoliko dana novosadski ”Dnevnik” objavio je tekst o očekivanom ishodu rehabilitacije Draže Mihailovića i naslovio ga pitanjem: ”Nema li Srbija pametnija posla?”. Naravno da ima, ali današnji četnici, zaneti ne samo snoviđenjima, uporno riju srpsku zemlju. Nadaju se da posle rehabilitacije Draže, na red dolazi uspostavljanje monarhije i vreme njihove vlasti. [nr] Pomenuti naslov […]

Pre nekoliko dana novosadski ”Dnevnik” objavio je tekst o očekivanom ishodu rehabilitacije Draže Mihailovića i naslovio ga pitanjem: ”Nema li Srbija pametnija posla?”. Naravno da ima, ali današnji četnici, zaneti ne samo snoviđenjima, uporno riju srpsku zemlju. Nadaju se da posle rehabilitacije Draže, na red dolazi uspostavljanje monarhije i vreme njihove vlasti.

[nr]

Pomenuti naslov pristajaće, verovatno, i novinskim izveštajima o ovoj Četvrtoj vojvođanskoj konvenciji.

[nr]

Da se razumemo: svaki građanin, svaka jedinica civilnog društva, svaka i velika i mala politička stranka, imaju pravo da istaknu predloge rešenja različitih društvenih pitanja i da, pod određenim uslovima, na referendumu zatraže od građana da ih podrže. Sudbina referendumskog predloga zavisi od njegovog sadržaja i trenutka objavljivanja. Uveren sam, da sa Deklaracijom Četvrte vojvođanske konvencije ne treba ići na referendum, jer njen sadržaj nije dobro odmeren i usmeren.

[nr]

Bode oči činjenica da su se u naše vreme, juče i danas, ukrstili tokovi događaja koji su po sadržini različiti, ali i jednako opasni za Srbiju i srpski narod. Jer, narod je rastrzan, ogorčen teškim životom i neostvarenim obećanjima kojim su ih zasuli političari. Tu jе ponašanje tzv. međunarodne zajednice, u prvom redu Sjedinjenih Američkih Država koju, mnogi Srbi sve češće, zovu Siledžijske američke države. Ta međunarodna zajednica, rekoh takozvana ali i samozvana, nastoji da što čvršće stegne Srbiju i to preko NATO-a i Evropske unije, da bi je naterala na bespogovornu poslušnost. Коnačnо, tu je Sandžak sa nevoljama koje muče Srbiju i Republiku Srpsku. Pod pritiskom ovih i mnogih sličnih činilaca teško se može stvarno unapređivati ustavno uređenje Srbije, sigurno ne kako je predlogom ove Deklaracije naglašeno. Neutralni posmatrač političkih i ekonomskih zbivanja u nas mogao bi reći da jе ”neko” odlučio da teško stanje u našoj državi još više oteža, e da bi što sigurnije razbio Srbiju, kao što je to učinio i sa Jugoslavijom.

[nr]

U Deklaraciji predložena je podela države Srbije, којa formalno ostaje savezna država, a to nije ništa novo! Jedna partija je još pre petnaest godina najavila da joj je to cilj. Novo jе jedino oštrina kojom se to traži. Šta znači pretnja internacionalizacijom problema, ako ne bude republike Vojvodine? Da li će prethodno da se digne ustanak? Nesumnjivo, nova državna vlast će odmah morati da traži promišljenijа i dugoročnija rešenja za problem u privredi, prosveti, zdravstvu itd. Moraće da ustavnim rešenjima onemoguće partitokratiju i suzbiju korupciju. A poziv na internacionalizaciju je poziv NATO-u da napadne Srbiju. Uostalom, Komandant NATO-a je tu skoro izjavio da će bez oklevanja i pitanja udariti bilo gde i bilo koga, ako budu ugrožene vrednosti slobodnog sveta, itd. Na primer, ako ne bude Srbija presečena na dva dela. Ako bi se to dogodilo, a znamo kakvi smo kao narod, i ko jе sve zainteresovan za Balkan, imali bismo građanski rat koji bi se zasigurno, u svakoj varijanti, završio istorijskim porazom Srbije, odn. celog srpskog naroda. A Srbi ne bi smeli, kao drevni kulturni narod Hazari, zbog nesloge da propadnu.

[nr]

Tri stotine godina jе srpski narod, podeljen granicom na Savi i Dunavu, nastojao da bude što jedinstveniji, prvo u okviru pravoslavne crkve, a potom u državnim okvirima. Uvek jе bilo i onih među Srbima koji su se zdušno trudili da podele narod. Ranije, vojvođanski Srbi su za neke od Srba ispod granice bili opasne Švabe i Mađari. A Srbijanci su za neke Vojvođane bili Azijati, lenji i na nožu laki, uvek spremni na pljačku. Na jednoj od televizija slušao sam čoveka sa izvesnim imenom u Novom Sadu, kako priča da su Ijudi na ”južnoj pruzi” gadljivi na rad. Na drugoj televiziji sam čuo da su neki ”vandali” došli u Vojvodinu i uništili njena sela i polja. Ne jednom sam čuo ljude oko sebe kako im se gadi da idu u Beograd….. Takvi ”Mesni rodoljubi’’, gde god se nalaze, uništavaju svoju zemlju. Još sam na televiziji čuo i od jedne nove vojvođanske političke zvezde da su Rusi oduvek iskorišćavali Srbe i nikada im nisu pomogli. A lično sam neki dan video trojicu mladića, sasvim treznih, koji su usred dana prošli prepunom ‘’Zmaj Jovinom’’ ulicom uzvikujući parole protiv Putina i Rusa. – Da završim, u atmosferi mržnje, gluposti i sebičnosti teško da može nešto pametno da se učini.

[nr]

NIKOLA CVETKOVIĆ
novinar