PETAR MATIĆ – DULE

Poštovani učesnici 4. konvencije, želim da Vas pozdravim i da kažem da učestvujem u ličnom svojstvu, uz želju da doprinesem učvršćenju uverenja potrebe za borbu da se prava Vojvodine ostvare. I drugo, da potvrdim, da naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost zahtevaju da se problem Vojvodine u Srbiji, i Srbije sa Vojvodinom, konačno reši. […]

Poštovani učesnici 4. konvencije, želim da Vas pozdravim i da kažem da učestvujem u ličnom svojstvu, uz želju da doprinesem učvršćenju uverenja potrebe za borbu da se prava Vojvodine ostvare. I drugo, da potvrdim, da naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost zahtevaju da se problem Vojvodine u Srbiji, i Srbije sa Vojvodinom, konačno reši.

[nr]

Samo jedan paradoks: mi smo sada na početku 21. veka, a faktički smo na početku 20. veka. Ono što nije rešeno, kad je stvarana srpska država posle pobedonosnog rata i učešća Srbije u I svetskom ratu, i danas je aktuelno. Vojvodinu su u euforiji donošenja odluke o pripajanju, predstavljali predstavnici srpskog naroda, drugi se nisu ni pitali. Zaboravilo se i da se sa pobedničkom Srbijom dogovori o obezbeđenju i zastupanju posebnih interesa Vojvodine kao subjektiviteta u okviru Srbije. Mi imamo činjenicu da se evropski ili evropejski deo srpstava iz Vojvodine, i osmanlijski deo Srbije, na osnovu rezultata pobedničkog rata i želja i interesa srpskog naroda, ujedinjuje u Srbiju. Za očekivanje je bilo da ta novostvorena i proširena Republika Srbija, odnosno Srbija, tada nije bila republika, postane evropejska, a faktički, ako pogledamo sled istorije kasnije, odnose koji su uspostavljeni na osnovu pobedničkih prava Srbije, mi smo dobili osmanlijsku Srbiju. To doduše nije zasluga ni prvih za evropejstvo, ni zasluga drugih za osmanlijstvo, ali jeste činjenica da je to bila naša stvarnost. Čitav period Srbije odnosno Kraljevine Jugoslavije pre II svetskog rata govori o tome da je to bila tvrdo centralistička i u velikom stepenu bezdušna prema Vojvodini, zbog ekonomskog izrabljivanja, a time i u svim drugim sferama, na jedan ili na drugi način.

[nr]

Na žalost, ako uzmemo Vojvodinu u socijalističkoj Jugoslaviji, u kojoj sam i ja i mnogi ovde prisutni, a naročito oni koji više nisu prisutni, jer su poginuli ili umrli, bili smo u uverenju da će Vojvodina, onako kako je deklarisano u partijskom i političkom programu komunističke partije i kasnije Saveza komunista, Vojvodina imati apsolutno ravnoprav- PETAR MATIĆ – DULE Narodni heroj, general pukovnik ni tretman. Realnost je bila sasvim drugačija. Isto tako, ima elemenata euforije i na neki način utopističko verovanje dobronamernog čoveka Jovana Veselinova koji je genijalno provodio politiku, Titovu politiku u toku rata nakon smrti Svetozara Markovića, koji je saopštio, ono što je inače poznato: da Srbija, nova Srbija, proizašla iz borbe za slobodu u II svetskom ratu, neće biti takva kakva je bila pre rata. To se nije obistinilo. On je tako verovao, i mnogi drugi su verovali, ali i upozoravali da to nije garancija i da treba utvrditi šta je i koje su granice u okviru kojih treba da deluje Vojvodina.

[nr]

Tok našeg zajedničkog života u socijalističkoj Jugoslaviji pokazao je da je odnos prema Vojvodini bio nepravedan, ne što je to socijalistička Jugoslavija imala nepravedan odnos, nego što je svesno ili nesvesno, Srbija Vojvodinu koristila kao monetu za potkusurivanje u borbi za podelu dela kolača, u stvaranju, izgradnji i razvoju socijalističke Jugoslavije. Dakle, sva iskustva u tom, u jednoj ili drugoj državi, odnosno predratnoj Jugoslaviji i socijalističkoj Jugoslaviji, pokazale su da se problem Vojvodine nije rešio na određen (odgovarajuči) način izuzev onog perioda, neko ga zove zlatni period vojvođanskog perioda, a to je Ustav ‘74. godine, koji treba i dalje da ostane u stvari osnova, i u tom pogledu ja više podržavam, u stvari, ovo što su kolege iz Saveza vojvođanskih Mađara rekli.

[nr]

Nije problem, u stvari, hoće li biti ovako ili onako, mi treba da se borimo za prava Vojvodine da u republici Srbiji obezbedi svoje mesto i svoj prostor za razvoj, za napredovanje i, u stvari, jačanje zajedničke nam države. Što se tiče, da ne bi odužio, u stvari, ovog perioda koji je za mnoge, i da kažem i većinu, bio obećavajući u pogledu demokratskog razvitka Srbije, pokazalo se da je politika prema Vojvodini ostala ista, kakva je bila dvadesete, tridesete, pa i kasnije do ustava 74. godine. Šta se desilo? Desilo se u praksi da je ono što je učinio Slobodan Milošević, u stvari je sa malim doterivanjima, ostalo isto, da Vojvodina ne dobije ništa, odnosno da se status Vojvodine zadrži na tekovinama Miloševićeve zločinačke politike i prema Srbiji i prema Vojvodini.

[nr]

E, sad je glavno pitanje kako se to desilo, kako je moguće da je demokatska Srbija, na čijem čelu stoje Demokratska partija kojima su brojne pripojene snage, uključujući Ligu socijalista, Savez vojvođanskih Mađara itd, da zadrži takav odnos i da, u stvari, ne ispolji spremnost za menjanje položaja Vojvodine u Srbiji. Mi ne možemo prevideti, ili prećutati, činjenicu da glavnu odgovornost za to snosi Demokratska partija, na čelu sa njenim predsednikom i podrazumeva se i onaj deo ko podržava takvu politiku, ne obazirući se mnogo na Koštunicu, radikale itd, njima i pripada stav da se ne slažu sa pravom Vojvodine. Demokratska partija je, u stvari, izneverila, rekao bih, ne samo glasače Vojvodine, nego i samu Srbiju, jer je, u stvari, i dalje produžila nestabilnost, i ustavnu i svaku drugu nestabilnost Srbije, i nametnula potrebu da se održava ovakva konvencija, ovakav skup, da bi se čuo glas neprihvatanja Vojvodine, od strane Vojvodine, ovakve politike koja egzistira.

[nr]

U ovom pogledu iskoristiću priliku da kažem da je Vojvodina u poslednje vreme, kao i cela Srbija i celo okruženje, i antifašistička Evropa, suočena sa vrlo neprijatnom činjenicom da se u Srbiji organizovano radi na pokušaju revizije istorije, uprkos značajnom doprinosu koji je srpski narod dao u širokom antifašističkom frontu borbe protiv okupatora i domaćih slugu. Institucije države Srbije u ovom vremenu pokrenuću zakonodavnu i drugu aktivnost u cilju da menjaju, noviju istoriju, borbe protiv fašizma, da afirmiše one snage mraka koje su u toku II svetskog rata bile na strani okupatoru, u ovom ili onom svojstvu, da rehabilituje saradnika okupatora i komadanta tzv. snaga u otadžbini, Dražu Mihajlovića, i uopšte da se taj odnos prema tekovinama borbe protiv okupatora i socijalističkoj izgradnji, menja na neprihvatljiv način koji je za svaku osudu.

[nr]

Zato je danas neophodno da se uputi zahtev da se sve demokratske i antifašističke snage udruže, da se izvrši pritisak na sve sve državne institucije koje koje su podlegle mračnjačkim utcajima nacionalističkih i nazadnih ideologija, da se taj trend, koliko je brže moguće prekine, a da se, u stvari, tekovina antifašističke narodnooslobodilačke borbe i sve ono napredno i progresivno, što je danas potisnuto, u stvari, nađe u središtu borbe za prosperitet. Demokratski razvoj, evropski razvoj Srbje nije moguć na rehabilitaciji saradnika okupatora, i izvrtanju istine o tome kakva je bila novija iistorija našeg naroda, već naprotiv, na afirmaciji uloge srpskog naroda i naroda koji žive na teritoriji Srbije u pobedi koju su zajedno sa saveznicima izvojevali u borbi protiv fašizma.

[nr]

PETAR MATIĆ – DULE
Narodni heroj, general pukovnik