October 3, 2018

DEKLARACIJA O OSNOVAMA DEMOKRACIJSKOG UJEDINJENJA VOJVODINE I SRBIJE U SAVEZNU REPUBLIKU SRBIJU

Četvrta vojvođanska konvencija

 

održana u Novom Sadu 1. travnja 2012. godine – u čijem radu su sudjelovali predstavnici regionalnih i narodnosnih stranaka Vojvodine i drugih demokracijski i europski orijentiranih političkih partija i nevladinih organizacija, istaknuti predstavnici svih naroda i nacionalnih zajednica koji u Vojvodini stoljećima žive i vojvođanskih geopovjesnih regiona Bačke, Banata i Srijema, vojvođanski akademici i drugi uglednici osvjedočene vojvođanske orijentacije – predstavnici znanosti, prosvjete, kulture, medijskog, gospodarskog i drugih područja javnog i političkog života – sazvana pod sloganom”Nova vojvođanska ustavna inicijativa”,

 

a k l a m a c i j o m   u s v a j a
D E K L A R A C I J U
O OSNOVAMA DEMOKRACIJSKOG UJEDINJENJA
VOJVODINE I SRBIJE U SAVEZNU REPUBLIKU SRBIJU

 

I

 

Kao legitimni predstavnici one izvorno demokracijske Vojvodine koja smatra:

– da se Republika Srbija – osobito poslije političkih promjena započetih krajem osamdesetih godina, a krunisanih aktualnim Ustavom – samodeterminirala kao politički i ustavno nekonsolidirano društvo, razdirano nizom suštinskih protivuriječnosti i napetosti, nesavladivih u okovima unitarističko – centralističkog političkog sustava i aktualnog ustavnog ustrojstva; da je, kao takva, država Srbija već dugo u permanentnom sukobu sama sa sobom, s odnedavno osamostaljenim Kosovom i Vojvodinom kao samosvojnim konstitutivnim entitetom, s pojedinim etničkim zajednicama unutar njenog složenog bića, pa – uprkos skorašnjim pozitivnim pomacima – i sa svojim neizravnim susjedima, svojim europskim okruženjem, kao i sa međunarodnom zajednicom;

– da je aktualni Ustav Republike Srbije bitan generator i najpuniji izraz sveukupne – duboke i pogubne – ekonomske, političke, socijalne i moralne društvene krize;

– da su građani i građanke multinacionalneVojvodine ubjedljivom većinom rekli plebiscitarno ne važećem Ustavu na referendumu uoči njegovog donošenja, što taj Ustav čini politički spornim i suštinski nelegitimnim. To daje neosporivi plebiscitarno – demokracijski kredibilitet i politički legitimitet stajalištima Prve, Druge i Treće vojvođanske konvencije i njihovim zalaganjima za donošenje novog ustava, koji mora biti plebiscitarno prihvaćen na cijelom teritoriju države Srbije;

– da izlaz iz duboke i sveopće krize i povjesnog ćorsokaka u kome se naše društvo već dugo nalazi neminovno zahtjeva potpuni diskontinuitet s politikom centralističkog velikodržavlja i ideologijom memorandumske Srbije, korijenite demokracijske političke reforme, temeljite ustavne promjene i što skoriji radikalan raskid s važećim Ustavom;

– da vladajuću političku elitu i sadašnje upravitelje države na radikalne ustavne reforme, uključujući i priznavanje Vojvodini njenih prisilno poništenih osvjedočenih povjesnih ustavnih prava, obvezuju do danas grubo ignorirana stajališta Ugovora DOS s narodom 2000. godine, stajališta Londonske konferencije 1992. godine, nekoliko izričitih rezolucija Europskog parlamenta u Strasbourg -u, kao i stajališta Venecijanskog povjerenstva o aktualnom Ustavu;

– da ne samo u Vojvodini, nego i u samoj Srbiji narastaju političke snage koje – u ime zahtjeva za korijenitom decentralizacijom, reginalizacijom i poboljšanjem ustavnog položaja građanina i svijeta rada – sve odlučnije zahtijevaju promjene toga Ustava, uslijed čega te promjene tim više postaju politički neizbježne i povjesno neminovne;

– da je postojani dugoročni interes svih građana i građanki – kako pripadnika srpskog, tako i pripadnika svih drugih naroda i nacionalnih zajednica i Srbije, i Vojvodine, kao dva osobena i neporeciva geopovjesna regiona i dva samosvojna konstitutivna entiteta koji faktički tvore sadašnju Republiku Srbiju – da i nakon raspada SFRJ i nestanka SRJ i Državne zajednice Srbije i Crne Gore nastave živjeti u zajedničkoj, složenoj, saveznoj, modernoj, demokracijskoj i sekularnoj državi republikanskog oblika, u koju se dragovoljno ujedinjuju svojom plebiscitarno izraženom voljom;

– da se novim povjesnim dogovorom legitimnih predstavnika dva sadašnja konstitutivna entiteta – Vojvodine i Srbije – o njihovom samokonstituiranju kao federalnih jedinica i o dobrovoljnom udruživanju u zajedničku i složenu državnu zajednicu -Saveznu Republiku Srbiju – temeljem načela pune ustavne ravnopravnosti i načela federalizma primjerenog povjesno – političkim i civilizacijskim osobenostima i osvjedočenim, a različitim konstitutivnim pravima i specifičnostima dvaju konstitutivnih entiteta, najpunije ostvaruju stečena i neporeciva povjesna prava i Vojvodine i Srbije, povjesni interesi, prije svega srpskog, kao i manjinskih naroda i etničkih zajednica koji u njima stoljećima žive, da na čvrstim osnovama stvore stabilnu zajedničku saveznu državu, koja podjednako pripada svim građanima, jer su u njoj svi oni jednaki i jednako ravnopravni;

– da je čvrsto osiguravanje i ustavno utemeljenje zajedničkog života mogućno jedino i samo na temeljima takvog, novog povjesnog dogovora, odnosno – na temeljima zajednički utvrđene i od legitimnih predstavnika oba konstitutivna entiteta usvojene Povelje o ujedinjenju Vojvodine i Srbije u zajedničku i složenu državu – Saveznu Republiku Srbiju.

Sukladno takvim opredjeljenjima, uvjereni smo da se – na platformi koju ovom Deklaracijom predlažemo – sadašnja, unitarističko – centralistička Srbija može mirno i uspješno t r a n s fo r m i r at i u složenu, istinski demokracijsku, trajno stabilnu i razvojno prosperitetnu modernu europsku državu i postati postojani faktor stabilnosti, stožerni garant mira i nositelj razvoja kako na Balkanu, u Podunavskom i regionu Jugoistočne Europe, tako i sauremene Europe u cjelosti.

 

II

 

U ime Vojvodine koju sudionici ove Konvencije predstavljaju, suglasni smo i predlažemo da Poveljom – donesenom zajednički s legitimnim predstavnicima Srbije kao konstitutivnog entiteta – utvrdimo sljedeća bitna politička stajališta i načela, kao pretpostavke i temelje na kojima treba biti izgrađena zajednička država:

– Vojvodina uvažava kao neporecivu povjesnu tekovinu i neotuđivo pravo Srbije na državnost, suverenitet i međunarodno – pravni subjektivitet, kao i činjenicu da Srbija – u zajedničkom interesu svih, a prije svega srpskog naroda – te neprikosnoveno svoje atribute činom ujedinjenja prenosi na zajedničku državu – Saveznu Republiku Srbiju (SRS), čiji su državljani svi građani i građanke oba konstitutivna entiteta. U zajedničkoj saveznoj državi, Srbija je federalna jedinica sa statusom republike, koja se konstituira sukladno njenoj dugoj državotvornoj tradiciji i osvjedočenim međunarodnopravnim subjektivitetom, a Vojvodina – koja nema takvu tradiciju državnosti – u zajedničkoj državi je federalna jedinica sa statusom republike, koja se konstitura sukladno povjesnim, geopolitičkim i drugim osobenostima, s pravom na vlastiti ustav, zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast i raspolaganje vlastitom imovinom, izvornim prihodima i svim prirodnim i radom stvorenim resursima na svom teritoriju i s ustavnim garancijama ostvarivanja ljudskih, manjinskih, radnih i socijalnih prava za sve građane po najvišim međunarodnim standardima;

– Srbija priznaje povjesno pravo Vojvodine na status konstituente zajedničke države i samosvojne federalne jedinice, što podrazumijeva neporecivo pravo građana i naroda koji u Vojvodini žive da u federalnoj Vojvodini ostvaruju sva svoja suverena prava, sem onih koja oni prenose na saveznu drržavu. Ona – kao nesporne povjesne tekovine i političke osobenost Vojvodine – uvažava neprikosnoveno i nepotrošivo političko pravo Vojvodine na politički subjektivitet, regionalni europski identitet i pravo na ustav kao vlastiti konstitutivni akt ;

– temeljna načela, na kojima će se temeljiti kako ustav Savezne Republike Srbije, tako i ustavi federalnih entiteta, su oni principi na kojima se temelje ustavi najvećeg broja modernih europskih država. To su: načela vladavine prava, pravne države i civilnog društva; načela parlamentarne demokracije i dosljedne departijacije upravljanja državom, kao i svim drugim javnim poslovima; načela sekularnosti, dosljedne podjele vlasti, subsidijarnosti, korjenite ustavne decentralizacije i regionalizacije i punog poštivanja građanskih ljudskih individualnih i kolektivnih prava i suvremenih prava na temelju rada;

– savezna država u svojoj isključivoj nadležnosti ima izvorne, originerne funkcije koje su atributi svake međunarodno priznate suverene države: uređuje i osigurava granice i tertorijalni integritet; međunarodne odnose i vanjsku politiku; obranu i sigurnost; državljanstvo; slobode, prava i dužnosti čovjeka i građanina; prelazak granica, promet roba i položaj stranaca; osnove ekonomskog sustava i odnosa, vlasničke i obligacijske odnose, tržište, položaj poduzeća i poduzetnika; monetarni, devizni, vanjsko – trgovački i bankarski sustav; carinski i porezni režim; osnove regionalnog i znanstveno – tehnološkog razvoja i razvoja velikih tehničko – tehnoloških sustava, režima atmosferskih voda, očuvanja i zaštite prirodne sredine; sigurnosti u prometu, osnove socijalnog osiguranja i radnih odnosa; zaštita zdravlja; proizvodnja i promet lijekova, oružja, otrovnih i zapaljivih materijala; odnosi u saveznoj državi, njeno ustrojstvo i financiranje.

 

Pojedina područja, koje nisu u nadležnosti savezne države, na temelju zajedničkog interesa fedralnih jedinica i njihovog opredjeljenja, mogu se povjeravanjem urediti saveznim zakonom i drugim aktima savezne države. To se posebno odnosi na pitanja iz područja jedinstvenog uređenja gospodarskog sustava, strategije ekonomskog razvoja, prostornog planiranja, na razvoj infrastrukrure i druga pitanja od vitalnog i trajnog zajedničkog interesa.

 

Ustavom savezne države usvrdit će se sadržina svake od ovih funkcija, kao i način odlučivanja o zakonima i drugim aktima koje donose dvodomna Savezna skupština, koju sačinjavaju Vijeće građana i Vijeće federalnih jedinica, Vlada i/ili druga tijela savezne države, kao i takav način izbora i strukture tih tijela koji osigurava ravnopravno sudjelovanje federalnih jedinica u njihovom djelovanju i ravnopravnu odgovornost federalnih jedinica za funkcioniranje zajedničke države.

 

Savezna država ima vlastitu imovinu i autonomne izvore prihoda sukladno svojim funkcijama.

 

Savezni ustavni sud osigurava dosljedno ostvarivanje saveznog ustava i ustavnost zakona i drugih akata savezne države, kao i usklađenost akata federalnih jedinica sa saveznim ustavom, dok Savezni vrhovni sud rješava u posljednjoj instanci sporove koji se tiču ostvarivanja saveznih propisa, a bavi se i usklađivanjem sudske prakse na cijelom teritoriju savezne države.

 

Savezna država ima svoj grb, zastavu i himnu. Kao prestonica savezne države, grad Beograd ima status ustavno specifično definiranog distrikta;

– federalne jedinice svojim ustavima i zakonima samostalno i primjereno svojim osobenostima uređuju sva ona pitanja koja nisu u nadležnosti savezne države: odlučuju o vlastitom grbu i zastavi, o statusu svojih glavnih gradova; uređuju institucionalno ustrojstvo federalnih jedinica i teritorijalno ustrojstvo vlasti u njima, dosljedno provodeći načelo decentralizacije i regionalizacije; u cjelosti uređuju odnose između regiona, subregiona i općina. Osim toga, one na načelima supsidijarnosti, osiguravaju ostvarivanje ljudskih individualnih i kolektivnih prava utvrđenih saveznim i vlastitim ustavom, položaj svijeta rada i socijalnih prava, zatim uređuju ustrojstvo sudstva, uključujući tu i Ustavni sud, koji osigurava ostvarivanje vlastitog ustava i ustavnost zakona i drugih propisa koje donose tijela federalnih jedinica.

 

Federalne jedinice raspolažu vlastitom imovinom i izvornim fiskalnim prihodima i odgovorne su za ukupni društveni i ekonomski razvoj i zaštitu i razvoj svih prirodnih i drugih resursa na svom teritoriju.

 

Sukladno konsezusu utvrđenom osnovama spoljne politike savezne države, federalne jedinice ostvaruju sve one vidove međunarodne suradnje i sklapaju one međunarodne sporazume, koji ne predpostavljaju međunarodno – pravni subjektivitet.

 

Obje federalne jedinice su ravnopravno odgovorne za harmonično i učinkovito funkcioniranje savezne države i njenih institucija i tijela.

 

Poštivajući naprijed izložena stajališta, prilaze i principe, a sukladno vlastitim specifičnostima, svaka federalna jedinica donosi svoj ustav na svojoj ustavotvornoj skupštini, a Ustav savezne države donosi Ustavotvorana skupština izabrana na način i po postupku sukladno Povelji:

 

Četvrta vojvođanska konvencija, slijedeći političke principe triju prethodnih vojvođanskih konvencija, smatra da federalnu Vojvodinu – kao konstitutivni entitet ustavno i statusno ravnopravan s federalnom Srbijom – treba definirati kao federalnu Republiku građana i građanki i naroda i nacionalnih zajednica Vojvodine, u kojoj su svi narodi koji u njoj žive ravnopravni i konstitutivni, neovisno od svoje brojnosti, i svi imaju pravo na sve oblike narodnosne autonomije sukladno Ustavu federalne Vojvodine.

 

Tim Ustavom treba ustvrditi status njenih tradicionalnih regiona: Bačke, Banata i Srijema i principe njihovog kostituiranja, a vojvođanskim zakonom o regionalizaciji urediti uvjete i način konstituiranja drugih samoupravnih regiona i subregiona. Višedomni parlament – Skupština Republike Vojvodine – koju tvore Vijeće građana, Vijeće naroda i nacionalnih zajednica i Vijeće regiona i općina, bira Predsjednika Republike Vojvodine, čelnike Skupštine i njenih domova i mandatara za sastav Vlade Vojvodine, na čiji prijedlog imenuje Vladu, ministre i druge visoke dužnosnike

 

Sukladno svojim nadležnostima, Skupština i Vlada Vojvodine delegiraju, odnosno imenuju vojvođanske predstavnike u predstavničkim tijelima i drugim ustavnim institucijama i tijelima savezne države.

 

III

 

S obzirom da ustavne reforme za koje se ovom Deklaracijom zalažemo podrazumijevaju temeljitu rekonstrukciju postojeće države Srbije i radikalan raskid s više desetljeća unitarističko – centralističkom praksom, koja je prije svega Vojvodini, ali i Srbiji nanijela mnogostruku i teško ispravljivu povjesnu štetu, smatramo veoma važnim da se Poveljom, koju će zajednički utvrditi predstavnici Srbije i Vojvodine, pažljivo razrade postupci i utvrde procedure za provedbu ustavnih reformi, konstituiranje federalnih jedinica i konstituiranje zajedničke savezne države Srbije, koji će osigurati legitimnost tih reformi i proceduralnu učikovitost u složenom procesu njihove provedbe.

 

Zadatak da s predstavnicima federalne Srbije ustvrdi podrobnije tu proceduru i postupke, kao i prijedlog Povelje u cjelosti, Četvrta vojvođanska konvencija, kao autentični predstavnik ustavotvornog pokreta Vojvodine, povjerit će Koordinacionom odboru zaduženom za provedbu ove Deklaracije, koga će imenovati svojom posebnom odlukom.

 

IV

 

Sudionici Četvrte vojvođanske konvencije, imajuči u vidu stanje svijesti nacionalne elite i odnos političkih snaga u sadašnjoj Srbiji, duboko su svjesni sve težine postizanja povjesnog dogovora na temeljima za koje se zalažu i svakovrsnih prepreka i otpora u svakoj fazi njegovog ostvarivanja i ostvarivanja inicijative koju pokreću, isto koliko su svjesni i neminovnosti ustavnih reformi koje zahtijevaju i predlažu.

 

Pri tome, jasno stavljamo do znanja da – polazeći od ove Deklaracije i u njoj sadržanih načela, prijedloga i zahtjeva – mi od borbe za što skorije i što potpunije ostvarivanje zahtijevanih ustavnih promena, na temeljima koje predlažemo, odustajati nećemo.

 

Znamo da jedina, politički neizbježna koliko i nepoželjna alternativa ovako predloženom i zajednički dogovorenom putu do novog ustavnog ustrojstva zemlje – čime se i vojvođansko ustavno pitanje konačno, principijelno i racionalno razrješava kao krupno unutarnje političko pitanje – jeste trajna politička nestabilnost i pretnja opasnom političkom radikalizacijom i neizbježnom internacionalizacijom pitanja ustavnog položaja Vojvodine.

 

Da bismo to predupredili, mi odlučno izjavljujemo da smatramo da je – ukoliko ni nakon godinu dana od izbora 2012. ne dođe do postizanja predloženog povjesnog dogovora i utvrđivanja Povelje o političkim reformama i ustavnim promjenama na temeljima ove Deklaracije – naša moralna i politička obveza i naše legitimno demokracijsko pravo da pokrenemo najširu akciju da se građani i građanke Vojvodine referendumom izjasne o tome kakav ustavni položaj Vojvodine žele i kakvu državu prihvaćaju.

 

Uvjereni, međutim, u to da narastajuće emancipatorske, istinski demokracijske i europske političke snage u samoj Srbiji shvataju da – bez radikalnog raskida s važećim centralističkim Ustavom i sve okrutnijom praksom partitoktratskih vrhova Republike – nema ni perspektive, niti dobrobiti za građane i građanke Srbije u cjelosti, smatramo da borba za korijenite ustavne i demokracijske promjene ulazi u odlučujuću fazu; odnosno – da bi njihovo odlaganje samo produljilo i produbilo, do agonije, sveopću krizu u kojoj se naše društvo već dugo nalazi i nanijelo neizbježno nove velike štete i Vojvodini i Srbiji i svim građanima i narodima koji u njima žive.

 

Stoga pozivamo te snage i Vojvodine i Srbije da nam se pridruže u borbi za korijenite ustavne i demokracijske reforme, a građane i građanke naše obespravljene, opljačkane, iznurene i ponižene Pokrajine – da nam u toj teškoj borbi odlučno pruže potporu.

Dokumenta

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>