BOGDAN BOGDANOVIĆ ( 1922 – 2010 )

U Beču je, 18. juna, 2010 godine, u 87. godini života preminuo Bodan Bodanović.   Jedan od najzanimljivijih autora srpske i slobodno se može reći evropske arhitekture, skulptor po metodi, arhitekta po profesiji, graditelj – protomajstor više od dvadesetak spomenika žrtvama fašizma, pod jedinstvenom filozofemom ŽIVOT JE JAČI OD SMRTI, urbanolog , profesor istorije i […]

U Beču je, 18. juna, 2010 godine, u 87. godini života preminuo Bodan Bodanović.

 

Jedan od najzanimljivijih autora srpske i slobodno se može reći evropske arhitekture, skulptor po metodi, arhitekta po profesiji, graditelj – protomajstor više od dvadesetak spomenika žrtvama fašizma, pod jedinstvenom filozofemom ŽIVOT JE JAČI OD SMRTI, urbanolog , profesor istorije i teorije urbanizma, pisac brojnih knjiga i crtač grafičkih romana intelektualac , antifašista i antinacionalista – žestoki analitičar i kritičar politike i prakse Slobodana Miloševića, te „zadivljujuće mešavine mafioza u nastajanju i treštenog marksiste u nestajanju“ kako ga je okarakterisao u knjizi Zelena kutija, beograđanin po rođenju i gradonačelnik Beograda u dva mandata, zaokružio je svoj životni put kao veliki majstor graditelj, ljubitelj heurističkih igara u mašti, na hartiji i u prostoru, ispisavši svoja viđenja i doživljavanja godina velikih i surovih društvenih igara na prostorima nekadanje Jugoslavije.

 

Uvek, posebno raspoložen prema Vojvodini i Novom Sadu, Bogdan Bogdanović nam je ostavio na pažnju i čuvanje, Spomen groblje žrtvama fašizma u Sremskoj Mitrovici (1961)

 

i za trajno sećanje svoje Tri ratne knjige posvećene fenomenu urbicida ( po terminu koji je sam skovao), prvi put u Novom Sadu objavljen Platonov tajni roman i najzad, nakon nemačkog izdanja i naše domaće izdanje Zelene kutije / Knjige snova ( Mediteran Publishing Novi Sad, prikaz u Dnevniku, 21. januara 2010).

 

Pamtimo i njegove dve fascinante izložbe priređene u Novom Sadu (poslednja , 2002.), pa u Subotici potom, kao i sjajna predavanja i prikaze spomeničkih dela rasejanih od Štipa, Prilepa, Mostara, Bele crkve, Kruševca, od Jasenovca do Vukovara.

 

Kod nas , u Vojvodini i Novom Sadu , uvek je bio dobro došao , sa razumevanjem priman i podržavan kako od bivših đaka i saradnika , od prijatelja i poštovalaca .

 

U Novom Sadu , 3. jula, na dan kreamacije posmrtnih ostataka Bodana Bogdanovića u Beču, sa pijetetom pišemo ove redove, uvereni u trajnu vrednost njegovih vizija sanjanih u metaforama o graditeljima budućih prostornih i među-ljudskih odnosa u njima.

 

Na vest o smrti Bogdana Bogdanovića objavljeni su do danas tekstovi:

 

Mihajlo Mitrović, Graditelj sa magičnim šestarom, POLITIKA, BGD, 20 juin 2010,

Preminuo Bogdan Bogdanović , Agencija BETA ,DNEVNIK, NS, 21. jun 2010,

Radivoj Cvetičanin, Bilo je dovoljno reći Bogdan , DANAS, BGD, 26-27 jun 2010,

Bora Ćosić, Eros i tanatos, DANAS, BGD, 26- 27. jun, 2010,

Ivan Ivanji, Pesnik zelene kutije , ukleti neimar , protivrečnost na dve noge ,

 

VREMEr, BGD, 24. jun,2010.