Petar Matić predsednik Društva za istinu o NOB-u i Jugoslaviji

Poštovani učesnici Treće konvencije Vojvodine, Poštovano Predsedništvo,   Dozvolite da vas u ime Društva za istinu o NOB u Jugoslaviji, i u svoje ime pozdravim i da vam poželim da uz pomoc demokratskih snaga Vojvodine i Srbije ishodite vraćanje građanima Vojvodine prava koja im je garantovao Ustav SFRJ, a koja su izvojevana i u oslobodilačkoj […]

Poštovani učesnici Treće konvencije Vojvodine, Poštovano Predsedništvo,

 

Dozvolite da vas u ime Društva za istinu o NOB u Jugoslaviji, i u svoje ime pozdravim i da vam poželim da uz pomoc demokratskih snaga Vojvodine i Srbije ishodite vraćanje građanima Vojvodine prava koja im je garantovao Ustav SFRJ, a koja su izvojevana i u oslobodilačkoj borbi.

 

Ova prava nasilno su oteta u nacionalističkoj kontrarevoluciji pod vođstvom Slobodana Miloševića i dela nacionalističke elite Srbije, ali i prećutnu saglasnost delova rukovodstava SKJ I SFRJ. Verovali su da je Vojvodina ceh koji treba platiti da bi se umirio Slobodan Milošević i nacionalistička Srbija.

 

Pomenuti, ali i drugi dobronamerni nisu shvatili da je Vojvodina ustvari test a i uslov za ostvarenje glavnog cilja – prekomponovanja Jugoslavije po meri nacionalista.. A ako to ne uspe, realizovaće se razbijanje Jugoslavije i stvaranje velike Srbije. U tome leži i razlog zašto je Vojvodina bila prva žrtva.

 

Bez razbijanja SK Vojvodine i njenog rukovodstva koje je tada bilo brana širenju nacionalizma u Pokrajini i Srbiji, nebi se realizovali zločinački planovi za razbijanje SFRJ.

 

Osveta Vojvodini i njenom rukovodstvu bila je žestoka zato što je pružen otpor velikosrpskoj politici koja nas je i odvela u zločinački rat sa bliskim narodima s kojima smo živeli u istoj državi skoro ceo vek. Autonomna prava AVNOJ-evske Vojvodine svedena su na dekor i do danas nisu vraćena.

 

Ljudski i materijalni resursi Vojvodine stavljeni su u službu osvajačkog rata i zločina počinjenih u njemu. Uporedo sa događajima vezanim za sudbinu AVNOJ-evske Vojvodine, u Srbiji je podstaknut proces brisanja sećanja naroda na slavnu prošlost zajedničke borbe naroda i narodnosti Jugoslavije za slobodu i nezavisnost zemlje. Izbrisana su herojstva i žrtve nastale tokom NOB, teškoće i odricanja tokom izgradnje zemlje, ali i kvalitet života naroda i gradjana Jugoslavije. U skladu sa ciljevima nacionalističke politike otpočeo je process uklanjanja i rušenja obeležja vezanih za ličnosti i dogadjaje iz NOB i SFRJ.Nazivi ulica i trgova se menjaju da nebi podsećali na oslobodilački rat i ličnosti iz njega, a u zamenu im se ne retko i ne slucajno daju imena kvislinga i drugih saradnika okupatora, kakvi su bili Nedić, Ljotić, Draža Mihajlović…

 

Nažalost i posle demokratskih promena 2000 godine održava se Miloševićevo nasleđe i nastavlja politika obespravljenja Vojvodine i nastavlja nekontrolisano raspolaganje njenim bogatstvom od strane nove demokratske vlasti. Plansko i sinhronizovano brisanje sećanja naroda na događaje i i vrednosti naše novije istorije – NOB i socijalističke Jugoslavije nije se izmenilo ni posle 5 oktobra 2000 g. Slobodan Milošević i njegova vlast su srušeni, ali elementi prethodne politike žive i u 2009. Iluzije koje su gajili demokratski opredeljeni građani Vojvodine, kao i borci NOB o demokratskoj vlasti na Balkanu, brzo su izgubljene. Ovo potvrđuje i činjenica da Vojvodini nisu vraćena ni ona prava koja su garantovana i novim Ustavom. Ne menja se ni odnos vlasti i politike prema vrednostima NOB i Jugoslavije. Primeri negacije ovih vrednosti su brojni i nemogu se sakriti.

 

Srbija je jedina država antifašističke koalicije koja je (tek nakon primedbi iz inostranstva), počela da obeležava dan pobede u II svetskom ratu. Predsednik Republike konačno tim povodom polaže venac na grob Neznanog junaka, ali ovde su i grobovi junaka antifašističkog rata- vrhovnog komandanta tada nepobedive vojske Josipa Broza Tita i njegovih boraca koji su oslobodili i naš Beograd i našu Srbiju.

 

Gospodin Sanader, ‘naslednik” Tuđmanove političke i nacionalisticke stranke, (i ne samo on) javno naglašava da kontinuitet Hrvatske države i društva počiva na antifašizmu a ne na ustaštvu. Istovremeno naša Skupština četnicki pokret Draže Mihajlovića proglasava antifašističkim uprkos činjenici da je sarađivao sa fašistima od 1941-1945 godine. U državi koja je republika, ulice i trgovi Beograda, a i drugih gradova krcate su monarhistickim simbolima, imenima kraljeva, prinčeva, kneginja i princeza medju kojima i onih sumnjive prošlosti. Namere su jasne –da se poniste i iz secanja naroda izbrisu sve vrednosti ostvarene u oslobodilackom ratu i zajednickoj drzavi SFRJ. Ovo je u ociglednoj suprotnosti sa principima demokratske drzave kakvoj tezimo.