Poštovano predsjedništvo, uvaženi gosti, dragi prijatelji,
Rekao bi nešto o problemima izbjeglica u Vojvodini i potrebi bržeg rješavanja njihovih egzistencijalnih problema. Poslednji popis govori da u Vojvodini boravi preko 50.000 izbjeglica kojima je priznat, odnosno obnovljen izbjeglički status. Po međunarodnim konvencijama država Srbija bi morala tim ljudima obezbijediti adekvatan smještaj, hranu, odjeću, obuću, higijenske pakete, socjalnu i zdravstvenu zaštitu, međutim ona te obaveze godinama ne izvršava. Izbjeglice su zbog toga prisiljene raditi na crno da bi se prehranili i platili iznajmljene stanove u kojima većina njih stanuje. Politika Republičke vlade nikada do sada, a izgleda ni posle najnovijih izbora nije naklonjena izbjeglicama jer je problem izbjeglištva ustupljen najslabijoj stranci u vladajućoj kaoaliciji, odnosno najmalobrojnijoj poslaničkoj grupi u republičkom parlamentu, Partiji ujedinjenih penzionera Srbije. Odluku Demokratske stranke koja za sebe tvrdi da uživa povjerenje najvećeg broja birača u Srbiji da PUPS-u prepusti rad Republičkog komesarijata za izbjeglice smatramo neodgovornom i štetnom po izbjeglice, a odluku da se iz republičkog budžeta za 2009 godinu za potrebe 103.000 izbjeglica u Srbiji izdvoji samo 1,059 milijardi dinara, što iznosi 28 dinara dnevno po izbjeglom licu, smatramo skandaloznom.
Upozorio bih i na neprimjereno ponašanje hrvatske vlade kada je povratak izbjeglica u pitanju. Hrvatska vlada je dvije godine posle ostalih republike bivše SFRJ ratifikovala Sporazum o sukcesiji, odbija da izvrši obaveze preuzete potpisivanjem Sarajevske deklaracije, a izbjeglim Srbima je nezakonito oduzela preko 35.000 stanova i odbija da ih vrati. Sve to usporava konačno rješavanje problema izbjeglih i raseljenih lica u regionu jer je to povezan, kružni problem koji se ne može rješavati jednostrano. Svakako je tu upitan i sporan odnos međunarodne zajednice koja toleriše neodgovorno ponašanje vlada u Zagrebu i Beogradu, i nedovoljno nagrađuje Bosnu i Hercegovinu koja je kada je u pitanju povratka imovine izbjeglih lica do sada ispunila preko 95% svojih obaveza.
Moram reći da je stanje u Vojvodini mnogo drugačije iako i tu ima evidentnih problema i propusta. Želim danas da javno pohvalim veoma korektan i odgovoran odnos Pokrajinske vlade prema problemima izbjeglica u Vojvodini, koja preko Fonda za pomoć izbjeglim prognanim i raseljenim licima pomaže jednom broju ovih lica da se stambeno zbrinu i intergišu u mjestima izbjeglištva, ili vrate u mjesta iz kojih su izbjegli. Tu su postignuti veoma dobri rezultati i izdvojena značajna sredstva iz pokrajinskog budžeta ali se mora apostrofirati dobro rukovođenje radom Fonda i uloga direktora Dejana Pavlovića koji uživa punu podršku i nepodijeljene simpatije izbjeglica što je inače prava rijetkost kada je u pitanju odnos izbjeglica prema državnim činovnicima u Srbiji.
Treba međutim ukazati i na propuste i (ne)rad pokrajinskog Podobora za izbjeglice koji je trebalo da se bavi pravnim problemima izbjeglica, ali njegovo organizovanje nije donijelo adekvatan rezultat. Činjenica da u poslednje dvije godine nije održana ni jedna sjednica Pododbora govori sama za sebe, pa sam nedavno uputio pismo i molbu predsjedniku pokrajinske skupštine da se rad ovog organa reaktivira, i još uvijek čekam odgovor.
Ne radi na zadovoljavajući način ni pokrajinski Savet za izbjeglice koji je formiran pri pokrajinskoj vladi, jer je tokom 2008 godine održao je samo dvije sjednice što je nedovoljno da bi se potigao bilo kakav rezultat. Savet nije obezbijedio bolje informisanje izbjeglica niti je na vrijeme i adekvatno reagovao na neke odluke vezano za integraciju i povratak izbjeglica i događaje koji su imali štetne posledice po izbjeglice, poput usvajanja izmjena Zakona o izbjeglicama koje su izbjegličke organizacije iz Vojvodine najoštrije osudile.
Regionalni odbora za pomoć izbjeglicama Vojvodine, je uputio i dvije inicijative koje su imale za cilj uključivanje izbjeglica u šire društvene aktivnosti u Vojvodini. To je zahtjev za dodjelu dva garantovana mjesta u pokrajinskom parlamentu, da bi izbjeglice mogle da govore u svoje ime i bore se za svoja prava, ako to već neće ni jedna parlamentarna stranka, i drugi zahtjev je bio da se u statut Vojvodine u poglavlju o ljudskim i manjinskim pravima ugradi i odredba o zaštiti prava izbjeglica. Oba prijedloga su nažalost bez obrazloženja odbijena.
Samatram zato da je poziv da naša organizacija učestvuje u pripremi i održavanju Treće vojvođanske konvencije dobar gest političkih stranaka i NVO i dobra prilika da ukažemo na problem izbjeglištva i aktivno radimo na njegovom prevazilaženju. U to ime se iskreno zahvaljujem gospodinu Ištvanu Pastoru koji je danas sa nama i u ime SVM učestvuje u radu Konvencije, a na primjedbe nekih kolega iz njegove stranke da su zagovornici i organizatori Treće vojvođanske konvencije mali i nedovoljno uticajni, citirao bih svog prijatelja iz Sarajeva Jakova Jurišića, novinara koji je tragično stradao početkom rata od snajperske vatre, a koji je na predizbornoj konvenciji Socijaldemokratke partije BiH uoči dolaska na vlast nacionalnih stranaka, rekao: ‘’ U zadnje vrijeme došlo je do velikog osipanja članova SDP-a, i kako vidim mnogi žure u redove nacionalnih stranaka a nama govore da smo sve manji ineuticajniji. Upozorio bi ih međutim da su veliki često puta i tromi, što najbolje potvrđuje i podatak da kanarinac ima 300 otkucaja srca u minuti, a slon devet.
U ime Regionalnog odbora za pomoć izbjeglicama Vojvodine još jednom se zahvaljujem orgnizatorima Treće vojvođanske konvencije.
Mislim da smo na dobrom putu i da upornošću i zajednčkim radom sigurno možemo ostvariti ciljeve za koje se zalažemo.