Razgovor s Đorđem Subotićem, kopredsjednikom Koordinacionog akcijskog odbora Četvrte vojvođanske konvencije

Gospodine Subotiću zamolio bih Vas da se za početak razgovora ukratko predstavite našim čitateljima [nr] Vojvođanske političke snage organizirale su Prvu vojvođansku konvenciju u Subotici krajem veljače 2004. godine nezadovoljne ustavnim položajem Vojvodine. Za rješenja promjene statusa Vojvodine, Vojvođani se moraju izboriti novim svevojvođanskim konvencijama, novim strateškim objedinjenim i izborno udruženim snagama, odnosno svim drugim legitimnim […]
Đorđe Subotić

Gospodine Subotiću zamolio bih Vas da se za početak razgovora ukratko predstavite našim čitateljima

[nr]

Vojvođanske političke snage organizirale su Prvu vojvođansku konvenciju u Subotici krajem veljače 2004. godine nezadovoljne ustavnim položajem Vojvodine. Za rješenja promjene statusa Vojvodine, Vojvođani se moraju izboriti novim svevojvođanskim konvencijama, novim strateškim objedinjenim i izborno udruženim snagama, odnosno svim drugim legitimnim političkim sredstvima – nepristajanjem na ovakav ustav Srbije. Sada sam kopredsjednik Koordinacionog akcionog odbora Četvrte vojvođanske konvencije. Bio sam predsjednik nevladine udruge Vojvođanski klub, koji je osnovan u Novom Sadu 1992.

[nr]

Prošlo je četrdeset godina od donošenja prvog ustava Vojvodine. Vojvodina je jedini entitet SFRJ, čiji ustavno pravni položaj nikada nije formalno riješen. Je li do sada Beograd pokazao spremnost za dijalog s Vojvodinom oko ustavnog preuređenja države?

[nr]

Službeni Beograd nerado vodi dijalog u mirnodopskim vremenima. Taj politički Beograd Vojvodinu smatra ratnim plijenom i nije spreman za razgovor. Tako je više od četvrt stoljeća. Nije bio spreman na razgovore ni sa bivšim republikama SFRJ, sada samostalnim državama, pa ni sa Kosovom. Sa Kosovom se pregovara a ne razgovara i to pod pritiskom međunarodne zajednice. Četvrta vojvođanska konvencija nudi platformu za razgovor i to na ravnopravnim odnosima. Vojvođansko pitanje i ustavnopravni položaj za nas iz Vojvodine nisu riješeni i ono je i dalje otvoreno. Međutim, za srbijansku poiltičku oligarhiju vojvođansko pitanje ne postoji. Oni Vojvodinu vide kao nesuštinsku autonomiju – autonomiju bez autonomije, za razliku od kosovske kojoj nude suštinsku a ona autonomiju neće. Na ustavnom referendumu listopada 2006. godine građanke i građani Vojvodine nisu glasali za taj Ustav. Ta činjenica se ignorira, a 56,07 % stanovnika Vojvodine nije glasalo za Ustav.

Autonomija

Je li stupanj autonomije Vojvodine danas viši nego u vrijeme Miloševića, a za koliko je niži nego po Ustavu iz 1974. godine?

[nr]

Ustavno nasilje i tortura nad Vojvodinom prisutna je još od „jogurt revolucije" 1988. godine, amandmanima na Ustav Srbije 1989. godine, Ustavima iz 1990. i 2006. godine i konačno odlukama Ustavnog suda. Na politički subjektivitetVojvodine sve ovo vrijeme, dakle više od četvrt stoljeća vrši se svojevrsni atentat. To je političko ubojstvo Vojvodine, a ona je priključena na uređaje za umjetno održavanje života, a Ustavni sud joj isključuje jednu po jednu funkciju. Vojvođanska autonomija ne postoji. To je simuliranje autonomije! I to traje više od četvrt stoljeća. Prava istinska autonomija je bila po Ustavu iz 1974. godine. To je bio Ustav čistih računa. Vojvodina je imala elemente državnosti koji su ključni za bitisanje autonomije. Zakonodavna, sudska i izvršna vlast bile su definirane u najvišem pravnom aktu Vojvodine – Ustavu. Vojvodina je bila u sastavu Republike i konstitutivni elemenat federacije SFRJ.

[nr]

Mirovna konferencija o bivšoj SFRJ održana u Londonu 1992. godine zahtijeva vraćanje ustavnih i građanskih prava građanima Vojvodine. Ona aktualnim Ustavom nisuKonferencijaMirovna konferencija o bivšoj SFRJ održana u Londonu 1992. godine zahtijeva vraćanje ustavnih i građanskih prava građanima Vojvodine. Ona aktualnim Ustavom nisu vraćena! Vojvodini je umjesto Ustava dodijeljen ponižavajući Statut, koji je podzakonski akt. Svaki republički zakon je značajniji od Statuta Vojvodine i on može promijeniti položaj Vojvodine vraćena! Vojvodini je umjesto Ustava dodijeljen ponižavajući Statut, koji je podzakonski akt. Svaki republički zakon je značajniji od Statuta Vojvodine i on može promijeniti položaj Vojvodine. Po Ustavu iz 2006. godine Vojvodina nema ni svoju imovinu ni sopstvene izvorne prihode. Ta ograničena takozvana autonomija po Ustavu se može i ukinuti, odnosno mogu se formirati nove, ukidati postojeće autonomije. To nije bilo čak ni u Miloševićevom Ustavu. Ovaj Ustav je „lošiji redizajn Miloševićevog Ustava". U njemu je zapisana i laž da je vojvođanska autonomija ustanovljena ovim Ustavom.

[nr]

Sve stranke samo u izbornoj promidžbi nude Vojvodini sudsku i izvršnu vlast, po uzoru na Ustav iz 1974., i promjenu Ustava. Kakvu ulogu u cijeloj ovoj priči oko ustavno pravne pozicije Vojvodine igra aktualna vlast u Vojvodini?

[nr]

Pred svake izbore u Vojvodini političke stranke donose deklaracije, rezolucije, priopćenja i druge dokumente programskog sadržaja u kojima zagovaraju veći stupanj autonomije. Njihovo dejstvo traje samo do svršetka izbora. Poslije se zaboravljaju i ništa se ne radi na njihovom utjelotvorenju. To je posebno obilježje stranaka čije je sjedište van Vojvodine i koji tamo imaju svoje gazde. Značajno je istaći da se politička zalaganja za Vojvodinu razlikuju od statusa stranke, jesu li u poziciji ili opoziciji. Opoziciono djelovanje je po pravilu vojvođanskije od pozicionog, naravno mislim na one stranke koji u bilo kojoj opciji priznaju politički subjektivitet Vojvodine u manjoj ili većoj mjeri. Ova konstatacija se odnosi i na stranke čije je sjedište u Vojvodini. Ulaskom u poziciju borba za prava Vojvodine otupe. Ne isključujem ni mogućnost političkih trgovina.

[nr]

Vojvođanska vlast okupljena oko DS a naprasno je pred ustavni referendum odustala od Platforme Izvršnog vijeća Vojvodine. Rješenje vojvođanskog pitanja po toj Platformi nije bilo najsretnije ali je tisuću puta bolje od katastrofalnih rješenja u aktualnom Ustavu. Izvršno vijeće Vojvodine stavilo se na stranu zagovornika ovog Ustava, a ne građanki i građana koji su u velikoj većini bojkotirali referendum. U kampanji za izlazak na ustavni referendum u pismu dostavljenom svakom domaćinstvu u Vojvodini, Bojan Pajtić tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća kaže:

[nr]

„Novi Ustav je svakako uvjet da napredujemo. Vojvodini sa novim Ustavom omogućavaju devet puta veće investicije. To znači više posla, bolje putove, novu komunalnu infrastrukturu, nove škole i vrtiće, nove domove zdravlja. To znači da bi proračun Vojvodine bio bar 260 (dvije stotine šezdeset) puta veći nego 2000. godine. To znači da idemo naprijed. To znači bolji život!"

[nr]

Osam godina poslije, Vojvodina ne da nije napredovala nego je nazadovala. Jedan period je bila svrstana, po zvaničnoj statistici, u nedovoljno razvijene regione Srbije a nezaposlenost se bližila broju od 30 postotaka. A koliki je proračun Vojvodine? Po meni za ovo ustavno nasilje i torturu u Vojvodini najodgovornija je vlast u Vojvodini. Nije se pravodobno reagiralo nakon referenduma. Većina koja nije podržala Ustav je iznevjerena. Posljednjih godinu i pol dana imamo u Pokrajinskoj skupštini inflaciju zakašnjelih deklaracija, kojih se više nitko i ne sjeća i koje su u isključivoj funkciji održavanja na vlasti i stečenim pozicijama.

[nr]

Postoji li alternativa vladajućoj političkoj garnituri koja bi, eventualno, institucionalno zastupala volju većine građana Pokrajine?

[nr]

Naravno da postoji! To su one stranke koje zagovaraju raskid sa memorandumskim konceptom organiziranja države i novi ustav jer je ovaj nepopravljiv! To praktično znači ravnopravne odnose Vojvodine i Srbije i uspostavljanje federalnog odnosa u kojoj bi Vojvodina imala status Republike! Pojam autonomije je istrošen pod tim se podrazumijeva sve i svašta, pa i ovakva autonomija bez autonomije, što je u praksi puko simuliranje koje štiti klijentelizam.

[nr]

Vojvođanska partija po svom programu je ta koja zastupa ideju slobode za Vojvodinu i ravnopravnost! Ima i drugih koji se zalažu za zakonodavne, sudske i izvršne nadležnosti Vojvodine. Najvažnije je da se spriječi trgovina sa onima koji su podržali ovaj Ustav!

[nr]

Hoće li se i dalje vojvođanska zemlja prodavati u bescjenje, Vojvođani biti siromašniji? Kada će Vojvođani bolje živjeti?

[nr]

Nažalost, da! To će biti sve dok Vojvodini ne pripadne kompletan politički subjektivitet, a to znači Republika Vojvodina u složenoj državi Srbiji, sa zakonodavnim, sudskim i izvršnim funkcijama deponiranim u Ustavu Vojvodine, da raspolaže izvornim prihodima, imovinom i radom stvorenim i prirodnim resursima.

[nr]

Republika Vojvodina nije sama sebi cilj. Ona treba da obezbijedi kvalitetniji život svim Vojvođanima – građanima koji ovdje žive. Za to su neophodni ustavni instrumenti. Vojvodina dok je imala federalni status i sve te funkcije, uz Sloveniju i Hrvatsku, bila je najrazvijeniji dio bivše države.

[nr]

Hrvati u Vojvodini, Srbiji su za vrijeme agresije na Hrvatsku bili žrtve. Haaški optuženik i lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj je simbol protjerivanja Hrvata iz Vojvodine i Srbije. Je li on jedini krivac?

[nr]

Da! Vojvođanski Hrvati su bili nedužna žrtva besmislene agresije i rata. Selili sŽrtveVojvođanski Hrvati su bili nedužna žrtva besmislene agresije i rata. Selili su se pod prinudom i prijetnjama da bi sačuvali goli život. Država nije stala uz svoje građane hrvatske nacionalnosti. Šešelj je bio najglasniji jurišnik koji je to činio pod patronatom države koja je blagonaklono gledala na sve to, sve dok se nije završavalo ubojstvima. Onda je uslijedila reakcijau se pod prinudom i prijetnjama da bi sačuvali goli život. Država nije stala uz svoje građane hrvatske nacionalnosti. Šešelj je bio najglasniji jurišnik koji je to činio pod patronatom države koja je blagonaklono gledala na sve to, sve dok se nije završavalo ubojstvima. Onda je uslijedila reakcija.

[nr]

Suštinski problem je što nitko u Srbiji nije odgovarao za taj „pakao na zemlji" koji su građani Srbije hrvatske nacionalnosti u tom periodu proživljavali. Postoje i određeni snimci izvršilaca etničkog čišćenja.Nitko nije procesuiran! Država Srbija se nikada nije izvinila građanima hrvatske nacionalnosti za zlo koje im je naneseno zato što su drugačije vjere i nacije. I to je ozbiljan problem. Krivci nisu kažnjeni! Neophodna je određena katarza u srbijanskom društvu.

[nr]

Može li Vojislav Šešelj ugroziti sigurnost nacionalnih manjina u Vojvodini i Srbiji?

[nr]

Povratkom Vojislava Šešelja u Srbiju osnažena je matrica devedesetih koja nikada nije do kraja ni iskorijenjena. Povratak vojvode Šešelja u Srbiju je u bitno izmijenjenim okolnostima spram ambijenta iz kojeg je otišao:

[nr]

1. Srbija je 2004. godine izjednačila status partizana i četnika i četnike proglasila „antifašistima", što je svojevrsni presedan i paradoks, ali podrazumijeva legitimnim činom zagovaranje četničkih ideja;

[nr]

2. Srbija je postala zemlja kandidat za ulazak u Europsku uniju, što podrazumijeva poštovanje i određenog vrijednosnog sustava, kao što su antifašizam, vladavina prava i poštovanje i zaštita ljudskih i manjinskih prava…

[nr]

3. Ideja velike Srbije i proširenje granica odnosi se i na zemlje koje su postale članice EU i NATO saveza, kao Hrvatska.

[nr]

Prva okolnost odgovara Šešelju za njegovo političko djelovanje, ali druge dvije mu ne odgovaraju i tu će Vlada i državne institucije morati reagirati. U najmanju ruku očekuje se osuda njegovih ideja o takozvanoj velikoj Srbiji, jer se time narušavaju dobrosusjedski odnosi i vlada strah i nepovjerenje. Zbog svega toga očekujem, po onoj izreci optuženi „zločinac vraća se na mjesto zločina", da će težište usmjeriti na Vojvodinu. Prema nekim saznanjima već je dogovoreno održavanje mitinga u Novom Sadu. Pripadnici nacionalnih zajednica osjećaće se nespokojno. Država ima zadatak da obezbijedi sigurnost svih građana, svih nacionalnih zajednica i regiona.

Naredbodavci i počinitelji

Koje ste radnje poduzimali da se pronađu i procesuiraju naredbodavci i počinitelji protjerivanja domicilnih Hrvata iz Hrtkovaca i drugih mjesta Srijema i jesu li nadležni pravosudni organi u Vojvodini, odnosno Srbiji, uradili išta po tom pitanju?

[nr]

Inspiratori, vjerojatno i nalogodavci, kao i operativci se znaju. Postoje i televizijske snimke, kao ona o postavljanju table Srbislavci. Potrebna je samo politička volja da se oni procesuiraju. Pravosudni organi Vojvodine ne postoje, jer Vojvodina nema sudsku vlast. Potez je na institucijama države.

[nr]

Poštovanje načela vladavine prava jedan je od uvjeta za pristupanje Srbije Europskoj uniji. Suđenja za ratne zločine u Srbiji traju deset godina, ali službena priznanja da su neki od tih zločina počinjeni nije uradila niti jedna srpska Vlada. Možemo li to očekivati od Vlade premijera Vučića?

[nr]

Bojim se da ne! Treba imati u vidu da doskorašnji vjerni sljedbenici Vojislava Šešelja, čine stup vlasti u Srbiji. Majice i bedževe sa njegovim likom zamijenili su europskim zvjezdicama, a njihovi koalicijski partneri bili su partneri radikala i osobno Šešelja u nekim ranijim vladama. Priznanje za učinjena zlodjela i zločine bilo bi priznanje i sopstvenih grijehova i politike koju su zastupali. Takvu katarzu ipak ne treba očekivati, mada bi bilo korisno za ozdravljenje bolesnog društva.

[nr]

Koliko povratak Vojislava Šešelja može utjecati na politički život u Srbiji? Može li to usporiti eurointegracije Srbije? Želi li Vlada premijera Vučića iskreno Srbiju u EU?

[nr]

Sve ovisi od njegovog zdravstvenog stanja! On će pokušati da objedini ne bašRusijaRusija gleda svoje interese. Srbija joj je poklonila Naftnu industriju, i to vojvođansku, u zamjenu za nepriznanje Kosova. Politika Kosovo i EU nije imala šansu. Dobro je opredjeljenje za EU! Tako će biti, nadam se, i sa politikom EU i Rusijamalobrojnu desnicu, neovisno od njene političke artikulacije, nacionalističke, stranačke, ali i one u nevladinom sektoru i tako nastojati obezbijediti povratak SRS u parlament. Igraće i na kartu socijalnog nezadovoljstva. U socijalnoj bijedi rado se prihvataju brza, radikalna rješenja. Ne baš mali broj radikala, sada članova SNS, nezadovoljan je jer su očekivali više od „izbornog plijena", a lišeni su apanaže, lako će se ponovno naći u starom radikalskom jatu. Mislim da predsednik Vlade iskreno želi u EU, jer nema drugog izlaza. Zbog toga je važno da država reagira na svaki remetilački faktor vojvode Šešelja, kako se ne bi usporile eurointegracije.

[nr]

U jednom periodu stranke u Srbiji su vodile kampanju i Kosovo i EU. Sada vode kampanju i EU i Rusija. Je li Rusija vjerni saveznik Srbije?

[nr]

Rusija gleda svoje interese. Srbija joj je poklonila Naftnu industriju, i to vojvođansku, u zamjenu za nepriznanje Kosova. Politika Kosovo i EU nije imala šansu. Dobro je opredjeljenje za EU! Tako će biti, nadam se, i sa politikom EU i Rusija. Napravljeno je nekoliko loših poteza kao što je organizacija parade i Putinov rukoljub, a nije dobar ni potez organiziranja vojne vježbe sa ruskim vojnim jedinicama i to tridesetak kilometara od granice sa Hrvatskom, odnosno EU i NATO saveza. Sve to može usporiti integracije.

[nr]

Kako vidite razvoj političke i gospodarske situacije u Srbiji i Vojvodini?

[nr]

Ključni problemi Srbije su unitarizam, centralizam i narastujući nacionalizam uz koketiranje sa Crkvom. Bez novog Ustava, nove teritorijalne organizacije države, decentralizacije i federalizacije države nema razvoja društva. Najbogatije, najdemokratskije i uređenije zemlje su federalizirane (Njemačka, Austrija) ili države regija. Federalizam je lijek za opustošenu, pokradenu i osiromašenu Vojvodinu. Federalizacija je korisna i za ostale dijelove Srbije i državu u cjelini.

[nr]

Federalizacijom se stvaraju uvjeti i za poboljšanje gospodarske situacije i kvalitetniji život građana. Do tada će se tapkati u mjestu. Otvaranje pristupnih pregovora sa EU sjajan su moment za donošenje novog Ustava, zbog usklađivanja sa europskim standardima, ali to je i moment za drugačiju teritorijalnu organizaciju države i oslobađanje od unitarne, visoko centralizirane države.

[nr]

Zlatko Ifković